Ženska sindikalna škola

Žene su i dalje nedovoljno zastupljene i imaju manji utjecaj u sindikatima, a rodna nejednakost i dalje je prisutna na radnom mjestu. Unatoč formalnim pravima, niže plaće, ograničene mogućnosti napredovanja, diskriminacija i nasilje i dalje postoje. Sindikatima nedostaju znanje i unutarnji kapaciteti za sustavno suočavanje s tim problemima, a radnice nemaju sigurne prostore u kojima mogu podijeliti svoja iskustva. Posljedično, nejednakosti se reproduciraju unutar samih institucija koje bi ih trebale suzbijati.

Ideja je da žene steknu znanja, vještine i podršku potrebne za aktivno sudjelovanje u sindikatima i na radnim mjestima. Kroz edukaciju, razmjenu iskustava i praktične vježbe sudionice uče prepoznati diskriminaciju, zagovarati promjene i uključivati se u kolektivno djelovanje. Istodobno, program jača sindikate uvođenjem rodne perspektive u njihove politike i prakse te poticanjem mjera protiv uznemiravanja i stvaranja sigurnijih prostora za žene.

Interdisciplinarni tim pokriva područja feminizma, sindikalnog organiziranja, sociologije i javnih politika. Marija Ćaćić vodi metodologiju i mentorira trenerice; Jelena Ostojić razvija teorijske module o radu i rodu; Snježana Ivčić obrađuje teme prekarnog rada i prava na zdravlje; Bruna Nedoklan vodi module o rodno uvjetovanom nasilju; Petra Ivšić koordinira terenski rad sa sindikatima; Ana Vračar zadužena je za ukupnu koordinaciju, logistiku, evaluaciju i izvještavanje.

Povećava se sudjelovanje žena u sindikatima, raste vidljivost pitanja rodne ravnopravnosti, a radna okruženja postaju sigurnija. Dugoročno, sindikati stječu kapacitete za reagiranje na diskriminaciju i nasilje. Učinak se mjeri brojem sudionica, sektorima i sindikatima uključenima u program, rezultatima anketa o znanju i samopouzdanju, brojem inicijativa pokrenutih unutar organizacija te analizom promjena u sindikalnim politikama i praksama.

Projekt je osmišljen kao fleksibilan model prilagodljiv različitim sektorima, regijama i nacionalnim kontekstima te povezuje sindikalnu infrastrukturu s feminističkim i interdisciplinarnim stručnim znanjem. Dok sindikati imaju prisutnost na terenu, ali ograničene kapacitete, vanjske stručnjakinje i stručnjaci posjeduju znanje, ali često nemaju mreže. Program premošćuje taj jaz. Uz podršku European Federation of Public Service Unions (EPSU), model ima snažan potencijal za primjenu u drugim europskim zemljama i kontekstima.